Naslovnica Internet Tužna ispovijest Emira Hadžihafizbegovića: Ja ničeg više nemam

Tužna ispovijest Emira Hadžihafizbegovića: Ja ničeg više nemam

3685

Emir Hadžihafizbegović jedan je od najuspješnijih bosanskohercegovačkih glumaca, a njegove uloge se prepričavaju, nagrađaju, cijene i poštuju. Ovaj sjajni Bosanac nedavno je imao veliku životnu tragediju.

Upravljajući svojim automobilom učestvovao je u saobraćajnoj nesreći zbog koje je poslije na Sudu proglašen krivim. Tom prilikom smrtno je stradala Ankica Kuduz, a glumac je nakon tragedije malo komentarisao ovaj slučaj.

”Prije nego bilo što kažem, želim izjaviti sućut obitelji gospođe Ankice Kuduz. Osnovna misao koja kola mojom glavom je da je to nešto što me jako potreslo, ali, nažalost, ja nikakvu sliku ispred sebe nemam, osim jednog tunela, mraka. Ničega. To moje stanje, međutim, ničim ne umanjuje bol porodice koja je izgubila jednog svog člana. Nakon sućuti, želim se zahvaliti svima koji su se javili mojoj obitelji, i meni od kad sam u mogućnosti čuti ih, te posebno želim zahvaliti se svim ljekarima, i medicinskom osoblju kako u Novoj Gradiški tako i ovdje u Slavonskom Brodu, na profesionalnosti i maksimalnoj ljudskoj pažnji koju su pokazali prema meni. Želim dodati da generalni osjećaj koji vlada mojom psihom jeste: prvo, beskrajna potreba da se sretnem s obitelji Kuduz i drugo, da se u cijelosti rasvijetle okolnosti pod kojima se nesreća dogodila, kazao je Hadžihafizbegović za sbplus.hr svojim tihim i stankama presijecanim glasom”, rekao je Emir.Potom je rekao još:
”Nakon nesreće ostao sam u Hrvatskoj, nisam niti jedan dan otišao u Bosnu. Bio sam prvo u bolnici u Novoj Gradišci, poslije sam premješten u bolnicu u Slavonskom Brodu, nakon čega sam na svoju odgovornost izašao i došao se liječiti u Zagreb. Imao sam tešku operaciju ruke i ovom prilikom zahvaljujem se svima koji su se tih dana brinuli o meni. Dr. Josipu Kolodžaju i njegovom timu iz bolnice u Novoj Gradišci koji je vrhunski izveo operaciju koja je dugo trajala i ta će ruka, nadam se, u daljnjem rehabilitacijskom postupku biti dobro. Nisam htio otići iz Hrvatske, jer mi je bilo totalno neprirodno da budem daleko od mjesta gdje se tragična nesreća dogodila. Iako sam primio pozive da se prebacim helikopterom u Bosnu, to sam odbio. Odlučio sam do daljnjeg ostati u Hrvatskoj. Ne želim ići odavde. Ne želim biti 500 kilometara daleko od svega. Želim biti blizu mjestu gdje se to dogodilo, ljudi koji su mi prvi pomogli i obitelji koja je u toj nesreći izgubila majku, suprugu, sestru’, rekao je glumac i izrazio nadu da će obitelj poginule jednom možda smoći snage naći se s njime.

‘Ne želim biti patetičan, ali uvelike bi mi bilo lakše kad bih cijelu ovu priču podijelio s obitelji preminule. Još ne mogu prijeći više od sto metara da se ne zaustavim, sjednem i odmorim. Hodam s ovim korzetom za imobilizaciju kralježnicu na sebi, ali čim budem fizički mogao izdržati veći napor, otići ću položiti cvijeće na grob preminule Anice”, zaključio.

Sve ovo dogodilo se krajem 2014. godine, ali su sjećanja i dalje gorka. Emir je nastavio, i dalje je sjajan, a osjećaj tuge i dalje ga obuzima svako malo. O tome ne krije ništa i o tome ne odbija pričati. Velik je Emir, da nam je živ i zdrav.